Česta pitanja

 

1) Kako pokrenuti postupak medijacije?

Postupak medijacije se inicira obraćanjem odnosno upućivanjem na medijatora. Medijatoru se možete obratiti po preporuci ili izborom medijatora sa naše liste / liste Ministarstva pravde. Dva su načina dolaska u medijaciju: medijacija po uputu suda ili drugog upravnog organa nakon pokrenutog postupka pred ovim organom; i medijacija pre ili nezavisno od iniciranja postupka pravne zaštite odnosno privatna medijacija. Na medijatora vas takođe može uputiti sud, advokat, lokalni Ombudsman, zaposleni opštinske i državne službe, vaš poslodavac, druga strana u sukobu… Postupak medijacije mogu voditi dva (ili više) medijatora kao ko-medijatori. Nakon izbora medijatora, koji može zavisiti od mesta gde živite i radite, njegove ekpertize, iskustva itd., medijator će obaviti razgovor sa vama kako bi procenio da li je vaš slučaj pogodan za medijaciju. Ukoliko jeste, medijator će kontaktirati obe strane u sukobu kako bi utvrdio pogodan dan za medijacijsku sesiju. Pre same sesije, medijator vam može tražiti određene informacije kako bi se bolje upoznao sa vašim slučajem.

2) Kako izgleda postupak medijacije?

Na početku postupka medijacije, medijator se u uvodnoj reči predstavlja stranama u sporu i detaljno ih upoznaje sa ciljem medijacije, ulogom medijatora, pravilima i troškovima postupka. Takođe, strane se slobodno sporazumevaju o načinu sprovođenja medijacije upućivanjem na određena pravila postupka ili na drugi način. Ukoliko se saglase sa svime navedenim, strane zaključuju sporazum o pristupanju posredovanju. Postupak se odvija kroz zajedničke sesije sa stranama. Zajedničke sesije se odvijaju kroz razgovor gde svaka od strana iznosi svoje viđenje sukoba ili problema a medijator ima ulogu da im omogući da se međusobno slušaju i razumeju, sve u cilju postizanja obostrano prihvatljivog rešenja. Ukoliko proceni da je tako celishodnije, medijator može voditi odvojene sesije, u kom slučaju će, uz saglasnost jedne strane, njene predloge i stavove preneti drugoj strani. Strane mogu odustati od medijacije u bilo kojoj fazi postupka. Takođe, postupak ce biti obustavljen i kada medijator proceni da dalje vođenje istog nije celishodno. Na kraju, postupak se uspešno okončava i zaključivanjem sporazuma o rešavanju spora posredovanjem.

3) Da li se može pokrenuti postupak medijacije iako je započet/traje sudski spor?

Strane mogu pokrenuti postupak medijacije pre i u toku sudskog spora. Kada je već postupak pokrenut medijacija se može pokrenuti na dva načina: sudija može uputiti strane na medijaciju, ukoliko proceni da bi spor mogao biti podoban ili strane mogu saglasno da predlože medijaciju. Pokretanjem postupka medijacije počinje zastoj zastarelosti potraživanja u odnosu na zahtev povodom koga se provodi sudski postupak i taj zastoj ne može trajati duže od 60 dana. Ukoliko strane postignu sporazum u medijaciji, taj sporazum ima snagu vansudskog poravnanja. Strane ne moraju postići sporazum u medijaciji te se sudski postupak nakon toga nastavlja.

Postupak medijacije se može pokrenuti i u toku postupka po pravnim lekovima i u toku izvršnog postupka.

4) Koja je prednost medijacije u odnosu na sudsko rešavanje sporova?

Za razliku od sudskog postupka koji je formalne prirode, i prinudan za tuženu stranu, medijacija je potpuno neformalan i dobrovoljan postupak u koji obe strane ulaze sporazumno. Takođe, medijacija je privatan postupak u kome je uvek isključena javnost. U medijaciji se ne izvode dokazi niti se dokazuje koja strana nije u pravu, već strane uz pomoć obučenog medijatora pregovaraju i fokusiraju se na tačke u kojima se slažu. Supotno sudskom postupku gde sudija donosi odluku, u medijaciji su strane te koje zajedno donose odluku u vidu sporazuma, dok medijator samo ima ulogu neutralne, treće strane koja kontroliše postupak i omogaćava stranama da dodju do zajedničkog rešenja. Jedna od važnih osobina medijacije je da je jeftin i brz postupak za razliku od sudskog rešavanja sporova koje dugo traje i finansijski opterećuje obe strane u sporu.

5) Da li mogu da odustanem od pokrenutog postupka medijacije?

Postupak medijacije je potpuno dobrovoljan te se može obustaviti izjavom jedne strane da odustaje od daljeg sprovođenja postupka, osim ako u postupku posredovanja učestvuje više strana, koje nakon odustanka jedne od strana odluče da nastave postupak posredovanja. Strana koju je sud uputio na postupak medijacije, ili koja je predložila/prihvatila predlog da se sprovede postupak medijacije može odustati i pre nego što počne sam postupak, iako je inicijalno odlučila/pristala da učestvuje u postupku medijacije. Svaka strana može odustati od daljeg učešća u postupku posredovanja u bilo kojoj fazi postupka. Takođe strane ne moraju nužno postici dogovor odnosno sporazum u medijaciji. Ukoliko se strane ne slože, medijator može nakon određenog vremena kontaktirati strane da bi utvrdio njihove stavove odnosno da bi procenio da li postoji mogućnost da se ipak nastavi postupak (da li je ipak došlo do promene mišljenja). Ako se postupak medijacije sprovodi na osnovu uputa suda ili drugog organa, medijator je dužan da obaveštenje o načinu okončanja postupka posredovanja dostavi sudu ili drugom organu.

6) Kako se završava postupak postupak medijacije?

Postupak medijacije je neformalan. Strane mogu odustati od pokrenutog postupka medijacije. Medijator takođe, može prekinuti postupak ukoliko utvrdi da spor između strana nije moguće rešiti samim postupkom medijacije, odnosno da dalje vođenje postupka nije celishodno. Ukoliko pak strane postignu dogovor, strane potpisuju sporazum o rešavanju spora posredovanjem. Taj sporazum potpisuju obe strane i medijator. Sporazum ima snagu vansudskog poravnanja, a strane ga mogu overiti u sudu/kod javnog beležnika. Moguće je da strane u sporazumu postignu dogovor samo oko određenih činjeničnih stvari. O pitanjima o kojima su strane postigle sporazum takođe se sastavlja sporazum o delimičnom rešenju spora posredovanjem. Ukoliko se postupak medijacije sprovodi na osnovu uputa suda ili drugog organa, medijator je dužan da obavesti sud ili drugi organ o ishodu postupka medijacije.

7) Šta sadrži i kakvo je pravno dejstvo sporazuma o rešavanju spora posredovanjem?

Sadržinu sporazuma o rešavanju spora putem posredovanja određuju same strane u postupku. Sporazum, kao što je rečeno može biti postignut o svim pitanjima koja su sporna između strana, a može biti postignut samo o određenim pitanjima u kojima su se strane saglasile. Takođe, ako strane ne postignu saglasnost o pravnim pitanjima, mogu potpisati sporazum samo o činjeničnim pitanjima. U svakom slučaju, sporazum se sačinjava u pisanoj formi, potpisuju ga strane u sporu, medijator kao i punomoćnici strana, ukoliko su učestvovali u postupku medijacije.

Sporazum o rešavanju spora putem posredovanja ima snagu vansudskog poravnanja. Sporazum ima snagu izvršne isprave ukoliko sadrži klauzulu izvršnosti – izjavu dužnika da pristaje da poverilac (druga strana u medijaciji) može pokrenuti postupak prinudnog izvršenja nakon dospelosti potraživanja. Drugi uslov je da potpisi strana i medijatora moraju biti overeni u sudu ili od strane javnog beležnika (notara).

8) Kako postati medijator?

Osnovna obuka za medijatore organizuje se u skladu sa Pravilnikom o programu obuke za medijatore. Obuka traje pet radnih dana u vremenu od 09:00 do 15 časova, raspoređena u pet časova sa pauzama između. Nakon završene obuke, polaznici dobijaju uverenje o završenom programu i kvalifikuju se za upis u Registar posrednika pri Ministarstvu pravde Republike Srbije.

Zakon o posredovanju u rešavanju sporova („Službeni glasnik RS“, br. 55/14) u članu 33 postavlja uslove za obavljanje poslova medijacije.

9) Koji su uslovi za dobijanje dozvole za posredovanje?

Dozvola za posredovanje je javna isprava kojom se potvrđuje da lice ispunjava uslove za obavljanje posredovanja propisane članom 33 Zakona o posredovanju u rešavanju sporova. Dozvola za posredovanje izdaje se prvi put sa rokom važenja od tri godine.

Dozvola se obnavlja kada istekne rok na koji je izdata i to po zahtevu lica na koje se odnosi. U cilju obnavljanja dozvole potrebno je da posrednik ima najmanje deset sati stručnog usavršavanja u toku jedne godine kao i bar pet obavljenih medijacija u toku perioda trajanja dozvole za posredovanje. Kada se obnavlja, dozvola za posredovanje se izdaje na rok od pet godina.

Dozvola se može, na predlog ministarstva, suda ili drugog organa, oduzeti ukoliko lice prestane da ispunjava uslove za obavljanje poslova medijatora ili ukoliko se u medijaciji ne pridržava pravila postupka. Obrazac dozvole za rad propisuje ministar.

10) Da li se medijator koji je prošao osnovnu obuku može specijalizovati u određenoj oblasti i kako?

Nakon završene osnovne obuke za medijaciju, medijatori se mogu stručno usavršavati odnosno specijalizovati u određenim oblastima. Program specijalizovane obuke utvrđuje se posebnim aktom strukovnog udruženja za određenu oblast, uz saglasnost ministarstva. Državni i drugi organi, organizacije i pravna lica navedena u Zakonu o posredovanju u rešavanju sporova („Službeni glasnik RS“, br. 55/2014) izdaju uverenja o završenoj osnovnoj i specijalizovanoj obuci. Ministarstvo vodi evidenciju izdatih uverenja. Medijatori polaznici specijalizovanih obuka moći će da se stručno usavrše i nauče kako da prema specifičnostima određene oblasti primene medijaciju. Polaznicima specijalizovanih obuka se posebno ukazuje na specifičnost postupka medijacije u različitim slučajevima. Takođe, jedan od uslova za obnovu dozvole za posredovanje, prema novom Zakonu o posredovanju u rešavanju sporova („Službeni glasnik RS“, br. 55/2014) je i uslov da je medijator imao najmanje deset časova stručnog usavršavanja posrednika u toku jedne godine u šta spadaju i specijalizovane obuke za medijatore.

11) Medijator ekspert/ekspert medijator?

Iako naizgled zvuče isto, pojmovi medijator ekspert i ekspert medijator imaju različito značenje i od značaja su stranama pri izboru medijatora/ko-medijatora za postupak medijacije. Ekspert medijator je ekspert medijacije odnosno postupka posredovanja. Ono što ga između ostalog definiše je iskustvo, procenat uspešnosti, kredibilitet koji ima kod stranaka, pa čak i stil medijacije koji stranama odgovara. S druge strane, medijator ekspert je specijalizovan za određenu oblast kao što su na primer porodični odnosi, radni odnosi, privreda, diskriminacija, građevinska oblast itd. Ovi medijatori su takodje iskusni i uspešni u vođenju postupka medijacije u svojim oblastima. Strane prema sopstvenim preferencijama i dogovoru biraju vrstu medijatora koji će voditi postupak medijacije, a mogu i odrediti da prema specifičnostima postupka, postupak medijacije vode u ko-medijaciji i ekspert medijator i medijator ekspert.